× NASLOVNICA NOVOSTI KATALOG INSPIRACIJE LJUBAV KROZ OBJEKTIV KNJIGA USPOMENA STVARNA VJENČANJA ZARUČNIČKI PHOTO SESSION NA MEDENI MJESEC TRADICIJE VJENČANJA URADI SAM U BOJAMA VJENČANI IZLOG MOJ DOM MOBILNA APLIKACIJA OGLAŠAVANJE UVJETI KORIŠTENJA KONTAKT






SVI OKUSI SVADBENOG STOLA



SUBOTA, 07. OŽUJKA, 2015. PIŠE: Ksenija Herman


SVI OKUSI SVADBENOG STOLA 


Svadbeni jelovnik je, ne bez razloga, jedan od najvažnijih segmenata vjenčanja. Priznajemo li to ili ne, važan dojam koji ostaje nakon svadbe je često baš onaj o hrani. Jasno, mladenci jelovnik kreiraju prema ponudi restorana i vlastitim željama, no ponekad ga usklađuju s temom vjenčanja odnosno tradicijom. Neki radije biraju "sofisticiranije", neki egzotične okuse, neki se radije drže tradicijskog jelovnika svog kraja. Neki pak kombiniraju i jedno i drugo.
 
Na kraljevskom vjenčanju princa Williama i Kate Middleton 2011. u Buckinghamskoj palači (izvještavao je tisak), umjesto tradicionalnog svadbenog doručka pripremljen je švedski stol na kojem su posluženi kanapeići od lososa, račići, quiche od luka i vrhnja, janjetina... No, jeli su se i britanski specijaliteti poput prepeličjih jaja posluženih u kristalno-zlatnim posudama sa salatom od celera, jorkširski puding, male rolice s kobasicama i goveđa pečenka... Sve se zalijevalo šampanjcem i inim raznovrsnim pićima osim piva jer ono nije omiljeno kraljevskom paru (hm, znam puno onih koji upravo zbog toga ovo vjenčanje ne bi nazvali "kraljevskim"...). 
Kruna svemu bila je svadbena torta od osam katova po tradicionalnoj recepturi sa suhim voćem, obogaćena s 900 sitnih dekoracija i cvjetovima-simbolima, a po želji princa Williama napravljena je i nešto skromnija torta od čokolade i keksa. Kad već spominjem kraljevske torte - na proslavi vjenčanja princa Charlesa i Diane Spencer bilo je, kažu, 27 svadbenih torti uključujući onu glavnu koja se radila 14 tjedana što je, koliko ja znam, nekakvo optimalno vrijeme za tortu te veličine i po toj recepturi. Tisak je izvještavao da su čak napravljene dvije identične torte za slučaj oštećenja prilikom prijevoza! Meni jednako zanimljivo kao i podatak o 136 kg teškoj svadbenoj torti kraljice Viktorije i princa Alberta s ledenom skulpturom u obliku Velike Britanije na vrhu, okruženom Kupidima. 

Istraživači svadbenih običaja u Hrvatskoj bilježe da su uglavnom svuda za svadbenu gozbu tradicijom bili propisani i broj i vrsta i redoslijed jela, a njihovo posluživanje vezano uz određenu radnju prema proceduri svadbe kao što je (sjećam se!) u Međimurju bilo "plesanje zelja", koliko znam - i običaj "baba gljive bere". U Međimurju je, rekla bih, oduvijek bila prva i najvažnija svadbena juhica, onda se služilo kuhano meso s hrenom pa pečenke (bilo svinjeće ili pureće),"faširane štruce" s kuhanim jajima, pečeni krumpir, mlinci i razne salate (zelena, grah-salata, zelje-salata, krumpir-salata...), za večeru se znao naći i "picek v saftu". Nekad je svadbena gozba obavezno završavala palačinkama zapečenim "v plehu", kolačima pečenim u kalupu, domaćim orehnjačama , makovnjačama i "prfkačima". U rano jutro drugog dana svadbe "toble" (eh, ni ovu riječ ne mogu napisati u originalu, njezin izgovor je sasvim nešto drugo od napisanog!) su se svijale pod teretom flaša: služili su se "žganica", kruškovac i liker od mentola. Ta slika žutila i zelenila po stolovima ostala mi je u trajnom sjećanju (kao i prvo "pijanstvo" uzrokovano ne količinom popijenog, već neprestanim "lizuckanjem" slatke, mirisne tekućine na prazan želudac, nenavikao na alkohol). Doručak koji su spremale okretne "međimurske sokačice" sastojao se od hladnetine (ili hladetine), "črnih i belih čurki" s dinstanim zeljem, ponekad i od kobasica. - Nekad, kad su svatovi bili na Staru godinu, kuhalo se zelje s mesom - pričala je jednom prilikom iskusna međimurska kuharica Mira Mikec iz Male Subotice, objašnjavajući kako se sarma počela pripremati puno kasnije, prvo u selima Belici i Turčišću. A nešto što dobro predstavlja Međimurje i nađe se i u današnoj svadbenoj ponudi slastica je odlična međimurska gibanica. I na mojoj se svadbi našao dašak tradicije na stolu - domaće "meso z tiblice" (ili, kako u nekim selima kažu "z lojdrice"), nezaobilazni "turoši" i domaći kukuruzni kruh, što je bilo sasvim u skladu s ambijentom nekadašnje "Međimurske hiže" u Mačkovcu gdje se vjenčanje održavalo, nažalost - davno nestale u požaru. Zdjele s hladnetinom i tanjuri s krvavicama na svadbi prizori su nekog davno prošlog vremena. Ipak, duh tradicije je i danas često prisutan u svadbenim jelovnicima koji se više ili manje razlikuju od regije do regije.

Pročitala sam jednom na nekom forumu o uobičajenom svadbenom jelovniku u Dalmatinskoj zagori. Tamo se za predjelo nudi dalmatinski pršut uz tvrdi sir (obično paški ili livanjski) i francuska salata. Korisnik foruma piše da juhe nema ili je ima vrlo rijetko, a krumpiri su bez „pravog poznatog razloga“ zabranjeni i nema ih čak niti u smislu priloga uz neko pečeno meso. Potom stižu crni i bijeli rižot (crni od sipe, bijeli od plodova mora ili telećeg mesa), slijedi pašticada ili umjesto nje, poglavito u Cetinskoj krajini i više u zimskim mjesecima - sinjski arambašići. Preuzeti, kažu, od Turaka za 150-godišnje vladavine osmanlijskih osvajača ovim prostorima, ponešto modificirani i novog imena. Nakon pašticade i duže pauze donosi se pečena janjetina servirana s mladim zelenim lukom. Pečene svinjetine nema, ona se poslužuje eventualno sljedećeg dana na ručku za uži krug obitelji i rođaka. Od specifičnih deserta spominje se svadbena torta od krokanta, najčešće u obliku kampanela Svetog Duje, u krajevima bliže Splitu.

Gostima slavonskih vjenčanja, saznajem, uvertira je pretežno domaća šljivovica, šunka, kulen i kobasice. Juha je obavezna kao i pečenka (odojak), ponekad je prisutna janjetina ili teletina ispod peke (uh!) s prilozima (uglavnom krumpirom). Sarma je uobičajena u sitnim satima i ljuti, ljuti slavonski čobanac. 
U Posavini se za predjelo nude kobasice, kulen, ponekad pršut, sve uz domaći sir s vrhnjem i malo salate, juhica je, kako bi modni znalci rekli - "must have", a glavno jelo izbor od više vrsta pečenog mesa i s brojnim prilozima uz dosta salata. Prije ponoći - svinjetina i janjetina uz neizostavan luk, u neko noćno doba - ljuti gulaš. Gost koji opisuje takvu svadbu dodaje "da se rakija kao lajtmotiv provlači kroz cijelu svadbenu svečanost."
Ima još specifičnosti kod nas - u Poljičkoj republici, primjerice, kao predjelo poslužuje se soparnik (što bi rekao moj poznanik "nekad jelo siromašnih, danas specijalitet!"). Sto ljudi - sto ćudi, sto krajeva - sto načina! Kad prepoznaješ bogatstvo starih, a otvoren si i za nove okuse, lako ćeš uživati ma gdje bio!

S oduševljenjem se sjećam jedne svadbene večere u ljeto 2013.u zagrebačkom restoranu S.... Svadbeni hladno-topli buffet: dalmatinski pršut s dinjom, maslinama i grisinima, bogat izbor raznih sireva s obiljem voća i oraha, šunka, svježi sir i vrhnje, marinirano povrće sa žara sa sezamovim uljem i soja sosom, salate koje su izmamljivale uzdahe poput grčke s feta sirom, meksičke i orijentalne s piletinom i kikirikijem..., a sve uz odličan izbor peciva i raznih vrsta kruha. Slijedila je bistra govedska juhica i nizovi jela : zapečeni zagorski štrukli, njoki u umaku od tartufa, rižoto s hobotnicom, mini zagrebački uz kuhano povrće na maslacu, pileći svici punjeni pršutom, medaljoni uronjeni u fini umak od vrganja u društvu palente sa žara, puno raznovrsnih priloga i salata...., ah, sadržaji tog bogatog stola ostati će mi u glavi poput slikovnog sinonima za neku rimsku carsku gozbu... Priznajem, usta mi se napune kad se sjetim i slatkog stola koji je mamio šarenilom. Budila su se sva osjetila pri pogledu na male voćne košarice, kuglice raznih vrsta, minijaturne princes-krafnice, sacher-kocke, čokoladne kocke s pistacijama, sir-kocke s malinama, na dunavske valove i međimursku gibanicu, na mousse u simpatičnim, prozirnim čašicama... Sve uz mnogo svježeg voća i zgodnu čokoladnu fontanu. Umjesto klasične svadbene torte - čokoladni cupcakes u visokom etažeru. Na kraju, u neko „umorno“ doba noći - vinski gulaš za osvježenje. E, to je bio moj istinski gastro-doživljaj, poput "sna ljetne noći"! Nije da sam gastro znalac, ali da uživam u jelu - to da. I zaista sam uživala! Svaka čast slavnom rimskom kuharu i sladokuscu Apiciju Celiju, ljubitelju egzotičnog koji je eksperimentirao čak s jezicima slavuja i plamenaca te kopitom deve (!) u vrijeme kad su raskalašeni, dekadentni patriciji jeli ukrasne ptice poput labudova i paunova, a specijalitetom smatrali tvora pripremljenog s mlijekom, makom i medom.... Svaka mu čast, ali meni ne trebaju rimske bakanalije, meni je i ova svadbena večer bila dostatna za vrhunski gastro-užitak. Hm, kad već spominjem stare Rimljane - sjetila sam se da su vino miješali s medom, medovina se smatrala napitkom besmrtnosti i simbolom snage. Ispijala se, u duhu tradicije, punih mjesec dana nakon vjenčanja „da se osigura muški produžetak loze“. Evo nam pojašnjenja za izraz „medeni mjesec“! 

Što se pak moje malenkosti tiče, izraz „nešto staro, nešto novo“ prihvaćam i u kontekstu svadbenog jelovnika. Nešto tradicionalno na stolu ili nešto egzotično, svejedno - ako je dobro pripremljeno. Soparnik i teletina ispod peke ili salata neke blisko-istočne kuhinje sa sjajnim sjemenkama nara.... „stoliću, prostri se!!!“ S obzirom na raznolikost i bogatstvo hrvatskih kuhinja ja bih najradije (haha!) kombinirala njih više pa otišla na svadbeno predjelo u primjerice, Dalmatinsku zagoru, skočila u Slavoniju na janjetinu ispod peke, konačno probala sinjske arambašiće negdje u Cetinskoj krajini, sve zasladila gibanicom u Međimurju... U Lijepoj našoj gastro-putnik može sasvim pristojno zadovoljiti svoja čula... ma, što pričam - može doživjeti pravu gurmansku avanturu (bili mi u banani ili ne!). 
Pali su mi na pamet Balaševićevi stihovi: "Al' se nekad dobro jelo baš". Pa sad, možda bi samo stariji ljudi i poneki današnji gastronomad u potrazi za starim okusima ovih prostora bili oduševljeni krvavicama i hladnetinom na svadbenom stolu. - To nepca novijih generacija ne mogu nikako nazvati gastro-čarolijom. Krvavice i hladnetina za svadbeni meni, ajooooj - komentirala je jedna poznanica. Kako god, izbor je velik i bez krvavica i hladnetine. Dobar tek mladencima i njihovim gostima - što god jeli!



Knjigu uspomena piše Ksenija Herman.
Ostale priče iz ove rubrike pogledajte ovdje.
Moglo bi vam se svidjeti
Moje vjenčanje - Vjenčani izlog: Roses are red kolekcija
VJENČANI IZLOG: ROSES ARE RED KOLEKCIJA

Vjenčani izlog je mala 'trgovina' vjenčanja prepuna kreativnih stvarčica potrebnih za Vaš veliki dan. U njoj ćete pronaći vjenčane i party dekoracije, pozivnice, poklone i male ideje...
Moje vjenčanje - Ljubav kroz objektiv
LJUBAV KROZ OBJEKTIV

Svaki tjedan, prema odabiru Moje vjenčanje tima, izdvajamo jednu fotografiju kao najupečatljiviji zabilježeni trenutak. Za našu ovotjednu foto inspiraciju zaslužan je odličan...
Moje vjenčanje - Glamur starog Hollywooda u novoj Alduk kampanji
GLAMUR STAROG HOLLYWOODA U NOVOJ ALDUK KAMPANJI

Nova kampanja poznatog modnog dizajnera Ivana Alduka predstavlja njegovu četvrtu Bridal kolekciju. Riječ je o kolekciji za sezonu proljeće/ljeto 2015. Fotografije je snimila...
Moje vjenčanje - Proljetno-ljetni vjenčani buketi
PROLJETNO-LJETNI VJENČANI BUKETI

Obožavamo proljetno cvijeće; sam pogled na prve jaglace u dvorištu potaknuo me na razgledavanje šarenih vjenčanih buketića za nadolazeće toplije sezone. Izgled vjenčanice i...
Back To Top