× NASLOVNICA NOVOSTI KATALOG INSPIRACIJE LJUBAV KROZ OBJEKTIV KNJIGA USPOMENA STVARNA VJENČANJA ZARUČNIČKI PHOTO SESSION NA MEDENI MJESEC TRADICIJE VJENČANJA URADI SAM U BOJAMA VJENČANI IZLOG MOJ DOM MOBILNA APLIKACIJA OGLAŠAVANJE UVJETI KORIŠTENJA KONTAKT






SAVRŠENE CIPELE



UTORAK, 11. VELJAČE 2014. PIŠE: Ksenija Herman



[ KNJIGA USPOMENA ]


Moja draga Renata svoje je svadbene cipele birala dugo i pažljivo. Cijena nije bila važna. Samo neka izgledaju poput Blahnikovih ili Louboutinovih. Obišla je pola grada, navukla pedesetak primjeraka. Sve je rezultiralo velikom nulom u popunjavanju svadbene opreme, natečenim nogama i umorom teškim tri dana. 
Kad ih je konačno otkrila u nekom salonu „bogu iza nogu“ , dobile su vrijednost veću od one koju je imala sama vjenčana haljina. Mrvicu tijesne, ali... razgaziti  će ih ona! Bile su, tvrdila je Renata, savršene, savršene, savršene... Blistava točka na „i“ njezine vjenčane toalete. 

To je blistavo savršenstvo bilo narušeno (o tragedije!) na sam dan vjenčanja!

Svatovi su već dolazili pred njezinu zgradu, Renata je već bila našminkana, s frizurom, haljina na njoj, veo na njoj... samo je trebalo obući cipele i gotovo. 
Najprije su dugo tražili kutiju s cipelama. Kako ju je Renata proteklih dana neprestalno  izvlačila i cipele stalno isprobavala, dijelom zato da ih razgazi, a dijelom zato jer su ih morali vidjeti svi živi – sad kutija nije bila na svom  uobičajenom mjestu. Nakon upornog traženja u kojem je sudjelovalo pola okupljenih gostiju u stanu,  nađena je prvo prazna kutija, a potom i jedna cipela. Drugoj ni traga, kao da je u zemlju propala! Opet su tražili i tražili – bez uspjeha.  Svatovi više nisu mogli čekati, niti crkva, niti dvorana...  Renati su suze krenule kao Nijagarini slapovi, ali svi su graknuli da mora misliti na šminku, na crvenilo nosa, da je to njezin najsretniji dan, bla, bla, bla.... Što sad? Ima  jedino crne cipele i žute sandale.... sve je to šaka u oko! Posuditi nečije? To nije htjela.

- Obuci tenisice. - rekao je netko od rođaka. 
- Nema veze, neće se vidjeti, haljina je dovoljno duga.

Kao osuđenik pred giljotinom navukla je u ( ovom času mrske) bijele tenisice. Što se drugo moglo?! Tenisice su bile bijele, ali u odnosu na bjelinu haljine izgledale su joj nekako sivo. Siva mrlja na savršenoj bijeloj slici! Koma! Bijedna je bila utjeha da je rub haljine stvarno pokrivao čak i vrhove obuće. 
Rijetki koji su možda i primijetili  izdajničke potplate vjerojatno su pomislili: - Gle, tenisice! Cool! 
 
I to je bilo to. Mnogo vike ni za što jer sve ostalo teklo je savršeno.  Barem je plesala cijele noći bez žuljeva. 
Cipelu su našli dva dana nakon svadbe kad su vraćali namještaj na svoje mjesto, duboko ukopanu ispod ormara. 
Renata je taj svoj savršeni par cipela obula još samo jednom – na tuđoj svadbi.  Kad bolje razmisli – bile su savršene u jednom – žuljale su sve više i više. Žuljale su – do savršenstva!




Photo credit: Kris Kesiak

Moglo bi vam se svidjeti
Moje vjenčanje - Otmi me nježno
OTMI ME NJEŽNO

Da se nađete negdje u Rumunjskoj i pored vas protrče maskirani otmičari vodeći mladu ženu u vjenčanici, vjerujte - nema razloga za paniku ili bilo kakvu intervenciju. Sve...
Moje vjenčanje - Šašavi ljubavni putokazi
ŠAŠAVI LJUBAVNI PUTOKAZI

Njihov trag vodi sve do neke druge kuće u selu poput luckaste cestovne oznake... Ili mortom ispisane strelice na asfaltu, užurbanom rukom našvrljan naziv nekog mjesta. Star je to...
Moje vjenčanje - Mala priča o velikoj torti
MALA PRIČA O VELIKOJ TORTI

KNJIGA USPOMENA. Ima tome dosta kako sam se upustila u avanturu zvanu Wedding cake za malo, skromno prijateljičino vjenčanje u domaćoj, intimnoj atmosferi; ništa fensi ...
Moje vjenčanje - O mirazu i jabuci razdora
O MIRAZU I JABUCI RAZDORA

KNJIGA USPOMENA. U njezinom je selu jabuka pri prošnji očito bila jasan znak pristanka i to što je nije htjela dati i što se usprotivila ocu – učinilo ju je heroinom u mojim ...
Back To Top