× NASLOVNICA NOVOSTI KATALOG INSPIRACIJE LJUBAV KROZ OBJEKTIV KNJIGA USPOMENA STVARNA VJENČANJA ZARUČNIČKI PHOTO SESSION NA MEDENI MJESEC TRADICIJE VJENČANJA URADI SAM U BOJAMA VJENČANI IZLOG MOJ DOM MOBILNA APLIKACIJA OGLAŠAVANJE UVJETI KORIŠTENJA KONTAKT






ISTINITO ILI RETUŠIRANO?



UTORAK, 23. RUJAN, 2014. PIŠE: Ksenija Herman



ISTINITO ILI RETUŠIRANO - PITANJE JE SAD?                                       



Da se odmah na početku pogrešno ne razumijemo: o fotografiji, foto manipulaciji, fotošopiranju, retuširanju i svim sličnim terminima znam vrlo malo. Sve mi je to još dosta velika nepoznanica i dotičem se ove teme što opreznije mogu. Čula sam da su izrazi „analogna fotografija“, „digitalna obrada iste“ i „foto manipulacija“ različite stvari, ali ja ću ovako nestručno strpati u isti koš sve te izraze i jednostavno misliti o svemu kao o „korekciji slike“ pa neka mi bude oprošteno. Sad se vjerojatno pitate zašto ja o ovome? 

Na sve me potakla jedna stara vjenčana fotografija, a ujedno i činjenica da općenito volim dobru fotografiju (bar si utvaram da znam prepoznati što je dobra fotografija, jednako kao i umjetnički uradak bilo koje druge vrste). Osim toga, postoji kod mene iskreni interes za ovakav kreativni izričaj kakav je foto manipulacija; učim...toliko o razlozima.

Moram priznati i da mi konkretno tema o retuširanju iliti „ korekciji slike“ ne bi tako skoro pala na pamet da ne čujem sve češće jadikovke nekih koji na tome rade „kako opet imaju poseban slučaj“. Jednom se radilo o mladenki koja je bilo nešto „putenija“, s izraženim oblinama, s nekih 90 ili više kilograma i koja je naručila „da joj se napravi struk Gisele Bundchen“. Još je zgodniji slučaj mladenke koja je zahtijevala da se mladoženji „nadogradi“ manjak kose na glavi i sijedu kosu zamijeni crnom. 
- Povjerena mi je uloga tonika za rast kose - šalio se poznanik kojega je zapala dužnost da napravi ovu korekciju. Nije poznato ni njemu da li je njen novopečeni bračni drug znao za tu njezinu želju s obzirom da je s fotografom sve dogovarala sama. Ako nije, bogme će pošteno biti iznenađen kad otvori svoj Wedding Book: - Tko je ovo kraj tebe, draga? Gdje sam ja nestao? Zar je ona druga čaša crnoga bila ipak previše za mene? Jesmo li mi uopće vjenčani? -

Što reći? Fotograf radi svoj posao, za to je plaćen i to je okej, poželjno je kad je pri tom kreativan. Stvar je mladenaca koliko daleko žele ići u obradama snimljenog. Na kraju krajeva, što smeta ako se uklone neželjeni podočnjaci jer baš te noći ona nije oka sklopila od uzbuđenja zbog priprema ili nestašni pramen kose koji je „pobjegao“ iz savršene frizure, ako se malo ublaži prejaki make-up..., sitne korekcije, ništa drastično... Ali - gdje je tu granica? Netko toliko teži savršenstvu na svom vjenčanju da tu granicu pomiče, pomiče...  Ako voliš sebe i osobu do sebe takvu kakva ona jest, čemu onda sve to? Samo zbog jednog jedinog dana? Hajde, čak i zvijezde poput Meryl Streep, Sigourney Weaver i Susan Sarandon, navodi tisak, ne prihvaćaju retuširanje, dostojanstveno stare kršeći, za hollywoodske pojmove, sva pravila filmskog svijeta: zanemaruju tamošnju nasušnu potrebu za pomlađivanjem i odbijaju korekcije fotografija. - Obrada? Obavezno! - rekli bi opet drugi, ali većina bi se složila da treba znati mjeru. 
 - Zlatna sredina - kaže netko meni drag. -To je najbolje. -

Vratit ću se na onu vjenčanu fotografiju koju sam spomenula na početku. Koliko me sjećanje služi, nekad je u svakom domu, uglavnom iznad bračnog kreveta u spavaćoj sobi važno stajala vjenčana slika gazde i gazdarice kuće. Vidjevši njenu, komentirala sam, za ono vrijeme i one prilike, vrlo lijep vjenčić na glavi jedne članice moje šire obitelji, na što me je podsjetila da su se tada djevojke u selu većinom udavale u narodnim nošnjama, a kasnije  su se, po njihovoj želji i  na temelju njihovih fotografija, „uređivale“ toalete na njihovim slikama.  
Ispričana mi je priča o čovjeku koji se zvao Felja, povremenom fotografu i „trgovačkom putniku“ koji je prema narudžbama iz sela odnosio  fotografije na retuširanje i povećavanje u obližnji Čakovec ili čak Zagreb. Tamošnji fotografi korigirali su  frizure, detalje poput nakita ili vjenčanog buketa, sam kroj haljine i slično, sami ili u suradnji s nekim umjetnikom - naime, sve se radilo ručno. I povijest retuširanja potvrđuje  da su prve korekcije bile na negativima, a slike su se kasnije  bojile ručno određenim tehnikama.  Palo mi je na pamet da sam na poleđini jedne stare, grupne fotografije,  također iz obiteljskog albuma , našla fotografove bilješke: prvi slijeva - crna kravata, drugi desno - napraviti mašnu... Photoshop 30-tih!  Poznato mi je da on nije izum novijeg datuma i da je korišten vjerojatno toliko dugo koliko sama fotografija i postoji. Naravno, vremenom su se mijenjale i usavršavale tehnike, fotografijom se  manipuliralo i lica sa slika „brisala“ su se i „dodavala“ često baš po naredbama  mnogih poznatih imena političke scene svijeta. Kad su moćnici iz političkih vrhuški mogli time pribjegavati, što ne bi i seoske snaše?! 

Čitala sam jednom u našem dnevnom tisku o takvom prekrajanju povijesnih događanja, pa je uz vodeće svjetske lidere sklone tome  (poput Staljina i Hitlera), o čuda, spomenuta i engleska vladajuća garnitura. Kralj Ujedinjenog Kraljevstva, Edward VIII., nakon abdikacije( (između ostalog i zbog ljubavi prema Amerikanki Wallis Simpson te želje da s njom stupi u brak,) netragom je nestao sa službenih fotografija, a kao primjer se navodi jedna gdje je s majkom bio u posjetu kanadskom premijeru. Takvih primjera ima bezbroj. 

Dobro, što se vjenčanja tiče, nikome neće pasti na pamet da „nepodobnu“ tetu ili nekog-tamo-rođaka izbriše s grupne fotke. Hm.... Obiteljska - umjesto političke čistke?  Šala mala... da ne bi bilo... Pitam se samo - ako je fotografija dokumenat jednog vremena, ulovljeni trenutak stvarnog života, koliko nakon bilo kakve korekcije ima pravo nositi naziv“dokumenta“, „istinite snimke“. Poput restaurirane umjetničke slike kod koje zna biti upitno koliko ima pravo nositi atribuciju umjetnika koji ju je napravio u originalu. Tko može odrediti kad ona prestaje biti to što je bila i postaje nešto drugo? Kažu: kad se fotografijom bavi osoba koja je vizualan tip, koji sve informacije iz svog okruženja prima prvenstveno preko osjeta vida zapostavljajući sve ostale osjete, tada ona ima u sebi duboko ukorijenjeni kodeks koji je sprečava da bilo što mijenja na fotografiji. Za tu je osobu slika konačna pritiskom na okidač fotoaparata i svaki je daljnji zahvat suvišan ili  sveden na minimum. Naprotiv, haptički tip je  više okrenut drugim osjetilima i subjektivnom doživljaju viđenog, on se unosi u fotografiju svim čulima, postaje dio nje, prenosi na nju svoje emocije. On manipulira slikom na sve načine, svim dostupnim tehnikama do trenutka ispunjenja svoje vizije stvarnosti. Ja prva ne bih takvog fotografa sputavala u kreativnosti.  

Uostalom, na nekom forumu netko je pametno rekao kako nijedna post obrada od loše fotografije neće napraviti odličnu, već samo može pomoći onoj odličnoj da bude još bolja.  
Istovremeno, iznimno cijenim vrsne majstore fotografije  izvanrednog National Geographica, ali to je nešto sasvim drugo. To je istinski, nepatvoreni dokumenat. Vjenčanje - to je pak ono vrijeme i ono mjesto gdje kreativnost mora  egzistirati. Rasti. Bujati. Tako ja mislim.

Zašto cijela ova priča o korekcijama, o fotošopiranju slika za taj famozni Wedding Book? Samo naglas razmišljam! I zato jer bi možda barem malo vrijedilo  promisliti kakvu sliku sebe želimo svojoj djeci i djeci njihove djece ostaviti u nasljeđe: istinitu ili retuširanu? Stvarnu ili izmijenjenu? Zapravo, ovo je bilo retoričko pitanje. Još onda barem dvije riječi (ne fotografima, oni svoj posao rade  prema željama mladog para, već mladencima): - Zlatna sredina! - Toliko.



Knjigu uspomena piše Ksenija Herman.
Ostale priče iz ove rubrike pogledajte ovdje.
Moglo bi vam se svidjeti
Moje vjenčanje - Svi okusi svadbenog stola
SVI OKUSI SVADBENOG STOLA

Svadbeni jelovnik je, ne bez razloga, jedan od najvažnijih segmenata vjenčanja. Priznajemo li to ili ne, važan dojam koji ostaje nakon svadbe je često baš onaj o hrani...
Moje vjenčanje - Kaput vaš vjenčani
KAPUT VAŠ VJENČANI

Prošnje, vjenčanja, krštenja, sprovodi...ništa nije prošlo bez probuđenog interesa suseljana. Udavala se djevojka iz njihovog susjedstva, sin ovoga ili onoga ženio je curu iz ovog ili onog...
Moje vjenčanje - Malo o svadbenim notama
MALO O SVADBENIM NOTAMA

Nije prvi put da se lome koplja zbog glazbe na vjenčanju. Uvijek će netko „dobronamjeran“ mladencima sugerirati „kako moraju misliti na druge“, a većina mladenaca i želi ...
Moje vjenčanje - Boja nevinosti i boja otpora
BOJA NEVINOSTI I BOJA OTPORA

U svim su segmentima naših života stalno prisutni nekakvi simboli. Sam čin vjenčanja je plodno tlo za sijanje raznih simboličnosti. Eto – i bojama ih iskazujemo. Izbor...
Back To Top